Vazduh koji udišemo, posebno u gradovima, prekomerno je zagađen čak i tokom letnjih meseci. Kada se pomene kvalitet vazduha u kućnim uslovima, obično pronađete i pojam HEPA filter. Usisivači, klima uređaji, sistemi za etažno grejanje, aparati za prečišćavanje vazduha... mogu da budu opremljeni specijalnim HEPA filterom, što podiže cenu uređaja i garantuje zdraviji vazduh u stanu.

Opis izgleda jednostavan, ali činjenice su malo složenije, pa ih je potrebno objasniti na, prosečnom potrošaču, primeren način.

Krenimo redom.

HEPA filteri

Naziv HEPA skraćenica je od “high-efficiency particulate air”. Na srpskom jeziku ovo bi, opisno, značilo da je filter sa oznakom HEPA sposoban da na najvišem nivou efikasnosti deluje na veoma sitne čestice u vazduhu. Filter “hvata” i zadržava mikro nečistoće, pa vazduh iz uređaja izlazi u prostoriju oslobođen njih.

Kao dobar primer, zamislite usisivač. Kada se krupniji otpaci zadrže u kesi, sitne čestice ipak prođu kroz njenu poroznu strukturu. Obično se u klasičnim usisivačima nalazi još jedna prepreka za nečistoće – filter za usisivače na izlazu za vazduh, ali ni on ne odradi posao do kraja. Najsitnija prašina i mnogo drugih potencijalnih alergena završe ponovo u vašoj sobi.

A kada bi filter bio HEPA...

Ostanimo na usisivaču. U prodaji se mogu naći aparati koji se reklamiraju kao usisivači sa HEPA filterom. Različiti modeli imaju specifičan sistem rada, neki sadrže posude, drugi kese. Oznaka HEPA je garancija da će vazduh u vašoj prostoriji biti bolji, ali je neophodno da kao kupac znate i sledeće – postoje pravi HEPA filteri i “oni drugi” HEPA filteri.

Pravi HEPA filter mora da bude atestiran i da zadovolji specifične standarde. Ovi filteri imaju svoj serijski broj, uz koji ide i garancija da filter zadržava najmanje 99,97% čestica prečnika 0,3 mikrona. Ukoliko ovo nigde ne pronađete, verovatno je u pitanju druga vrsta filtera, napravljenih po HEPA principima i još uvek efikasnih, ali netestiranih. Oni obično zadržavaju 85-90% čestica prašine i alergena, a za čestice prečnika ispod jednog mikrona taj procenat opada.

Napomenimo da veličina čestica od 0,3 mikrona kod testiranja HEPA filtera nije odabrana slučajno. Dokazano je da većina alergena (prašine, polena, vlakana, ali i virusa, bakterija, spora gljivica, bioaerosola...) ima upravo ovu veličinu. Pravi HEPA filter, dakle, biće pomoć ako neko od ukućana pati od alergije. U tom slučaju bi bilo najbolje da se potrudite da obezbedite tačne podatke. Filter HEPA, ponavljamo, mora da ima serijski broj i standard vezan za 0,3-mikronske čestice.

Još jednu stvar je važno naglasiti. Ukoliko odvajate novac za HEPA uređaj, kupite onaj koji je dizajniran kao HEPA od početka. Moguće je kupiti atestiranu HEPA kesu, na primer, za usisivač, ili na klasičnom klima uređaju dodati HEPA filter, ali ako sam aparat nije proizveden da spreči “bežanje” čestica prašine na drugim mestima, ni HEPA filter neće biti zadovoljavajuće efikasan.

HEPA filter, takođe, pruža dodatni otpor kretanju vazduha, pa neki aparati to ne bi mogli, zbog svojih postojećih karakteristika, da izdrže.

Savete o ugrađivanju HEPA filtera u postojeće sisteme za ventilaciju, hlađenje i grejanje prepustite stručnjacima.

Nemojte zaboraviti ni to da HEPA filteri nisu univerzalni prečišćivači vazduha. Oni vam neće pomoći ako su u pitanju zagađivači kao što su gasovi, dimovi, hemijske supstance, neprijatni mirisi.

Apsolutno je netačno, međutim, da HEPA filteri u vazduh izbacuju neke druge štetne sastojke, što se neko vreme moglo pročitati u medijima.

Ukratko, dakle, HEPA filteri jesu dobri i sigurno će vam obezbediti bolji kvalitet vazduha tokom rada aparata (netestirani, a napravljeni po HEPA tehnologiji, imaće slabije rezultate od pravih, testiranih).

Ali ako kao kupac ulazite u prodavnicu, dobro je imate izvesne rezerve, da znate šta su tačno HEPA filteri i šta od njih, za cenu koju plaćate, možete da očekujete.